Ovo mi je četvrti put što sam na utrkama na Plitvičkim jezerima. Dva puta sam trčala po 5 km, prošle godine 11 km kao jedna od štafeta maratona i ove godine polumaraton i nikada nisam požalila. Oni koji su tamo bili na bilo kojoj utrci, znaju da nijedna nije lagana. Naravno, s povećanjem dužine, sve se multiplicira.
Organizacija je sve bolja. S podizanjem brojeva nije bilo problema. Moglo se je kupiti i sportske odjeće, obuće i ostalih potrepština za trčanje. Mislim da je dobra odluka i to što su stavili dječje utrke i utrku od 5 km u subotu, a ostale u nedjelju. Vode je na utrci bilo u izobilju, doduše voćka je nestalo odmah nakon prolaska vodeće skupine.
Ovo je zahtjevan polumaraton u brdsko, brdskom smislu. Prvih 9 km je uglavnom nizbrdica i ravno, do mosta preko Korane. Kad vidite most znajte da vas do 15 km i 800 m čeka konstantna uzbrdica. Nju otežava i brisani prostor tj. nema drveća ni šuma blizu ceste. Tako ako vas zapadne vrući dan u kojem sunce sija svom svojom snagom, kao što je nas, pripremite se na pakao. Nakon toga uglavnom je lakše, izmjenjuju se uzbrdice i nizbrdice, ali već ste u šumi i hlad učini svoje, do pred kraj. Na kraju je 2,5 km jake uzbrdice. Oni koji su trčali 5 km znaju koja je to uzbrdica jer se na toj tekmi 2,5 km spuštate i onda toliko dižete. To je napravljeno onako, da se malo zapapri kraj.
Nikada nisam vidjela toliko puno ljudi da je hodalo na nekoj utrci umjesto trčalo. Vrućina je ipak učinila svoje. Savjetujem da se svakako uzme i nešto svoje vode u bočicama ili u ruksaku jer vodu koju popijete ili uzmete sa sobom na okrijepim stanicama nestane u trenu.
Ove godine na Plitvičkim jezerima Torpedo runneri bili su zastupljeni s četiri svoja člana. Josip Jahn istrčao je maraton, dok su Zrinka Rogulj, Ivana Kinkela i Sanjina Marochini otrčale polumaraton.
Utrke na Plitvičkim jezerima pravi su izazov i tko voli izazove na pravom je mjestu. Ja ih se osobno nikad nisam uspjela zasititi, stoga, nadam se, jednog dana, za nekoliko godina i maratonu.
P.S. Još jedna malenkost i te kako važna. Ako ste nakon tekme gladni, pođite u Restoran Degeniju i sve one muke koje ste prošli, nestat će u trenu.
