MOJA PRVA SLUŽBENA TRAIL UTRKA
06.05.2017, 5:15 ujutro. Ustajanje, kavica, doručak… Bože, ja se prijavio na 27km Rijeka trail, a dan prije u 2 popodne sletio u Zagreb. Ma, biti će dobro mislim si ne sluteći što me u stvari sve čeka.
Dogovor je bio da ja i Katja odemo po Petru pa skupa do Trsata. Spremimo se i u 7:55 krenemo, pokupimo Petru i već se na Matuljima moram okrenut i vratit po mjeh s vodom koji sam naravno zaboravio.
Vozimo se zaobilaznicom te uz priču zaboravim skrenut desno za odvojak Trsat-Sušak i produžim prema Čavlima. Izlazim sa zaobilaznice te se užurbano vraćam nazad. Start trke se približava, Petra i Katja se cepaju, a ja u stresu vozim za Trsat.
Parkiram se i na brzinu, obučemo se te užurbanim korakom krećemo ka startu. 9:50 je, a start utrke kreće u 10:00.
Neeee, stajem, nervoza me obuzela. Kakav sam ja as, na nogama ostale tenisice za cestu, zaboravio obući one za trail… Pa to se samo meni može dogoditi. Iskreno, u glavi mi se već počeo buditi onaj demon koji mi govori da se lijepo raspremim i odem direkt na pivu jer je sve loše krenulo već ranom zorom.
Ne znam kako no uspio sam se obuzdati, vratiti nazad, obući trail tenisice i trkom krenuti na start koji samo što nije počeo.
Stigao sam točno minutu prije starta te uspio obaviti jednu vježbu zagrijavanja (bolje išta nego ništa).
10:00, utrka kreće, a i ja i to zadnji. Startam svoj Garmin i cilj mi je najprije uhvatiti Katju.
Nakon malo smušenog jutra osjećam se dobro i krećem lagano u prestizanje. Možda je dobro i bilo da sam zadnji krenuo tako da me trka jednostavno nije mogla ponijeti zbog kolone koja se stvorila na prvoj nizbrdici. Prateći kolonu spustili smo se do ceste te sam tu udario malo jači tempo da iskoristim širinu staze i prestignem sve koje se dalo prestići. U toj grupi nalazila se i Katja koja piči nasmijana u svom ritmu ne dajući da je nitko ometa…
Redam ja tako kilometar za kilometrom, malo trčim, malo hodam i počinjem uživati u prirodi dok mi u glavu nije došlo da do kraja imam još 20+ km.
Taktika mi je bila zalijepiti se nekome za leđa pa ga pratiti i prestići ako mi tempo ne paše.
Sve je to funkcioniralo jako dobro do 15og kilometra gdje me na jednoj uzbrdici takav grč u desnom kvadricepsu uhvatio sa sam se od bola ukopao na mjestu. Nije mi bilo druge nego s bolom u nozi polako do vrha te se malo istegnuti da bol prođe. Eto, umjesto da prođe pojavi se grč i u lijevom kvadricepsu. Iskreno više sam obraćao pozornost na nervozu koja me uhvatila nego na bol koja je bila baš jaka.
Na vrhu sam se počeo istezat te su me neki natjecatelji počeli dostizati i prestizati što mi je dodatno dizalo nervozu.
Nakon istezanja i par minuta hoda sa istezanjem bol staje i ja nastavljam sa trkom no više nije kao prije. Snage imam no uzbrdice su me zezale zbog grčeva. Na svakoj uzbrdici morao sam usporiti i lagano opterećivati noge kako bi bol ostajala u granicama podnošljivosti, a to je jako teško ako ne trčite sa štapovima.
Stižem lagano do 20 km i mislim si samo tako lagano, još 7km i na cilju sam. Ćorak, na 21km uhvati me grč u ˝adductor longusu˝ tako jako da sam bio na granici odustajanja no gledam ako tu odustanem gdje ću, kamo ću? Nije to polumaraton na cesti da te bus samo pokupi i odveze do cilja.
Nema mi druge nego stisnuti zube te lagano hodom prema cilju. Imao sam sreću da je bol na driturama i nizbrdicama splašnjavala no bila jaka na uzbrdicama, a točno me takva jedna duga čekala za kraj.
Pod jakim bolovima polako, korak na korak koračam prema vrhu zadnje uzbrdice, iskreno i snaga me polako napušta no mrvica mi je do kraja i na vrhu uzbrdice uzimam zrak, stišćem zube te trčeći krećem ka cilju. Dobro je, muzika se čuje te sa vremenom od 3h58’06˝ ulećem u cilj.
Nastojao sam sakrit umor i bol od grčeva no sa slike se vidi da baš i nisam uspio.
Gasim svoj garmin koji mi pokazuje 3h36¨35˝ sa prijeđenih 25.55km. Tokom trke mi se gubio signal (možda je i on imao grčeve) pa je to razlog vrhunskog vremena hahah…
Nakon ulaska u cilj nisam se baš najbolje osjećao, ali ne od bolova već od umora i trčanja preko svojih mogućnosti.
Ipak za 27km traila trening mora biti malo drugačiji od onoga što ja radim no uprkos svemu zadovoljan sam postignutim.
Polako se istežem i mislim, ma, istezat ću se pola sata lijepo pomalo dok Katja ne dođe pa ćemo na paštu i pivicu. Ma nisam se ni počeo normalno istezati kad evo ove moje gazele uleće u cilj sa onom njenom prepoznatljivom facom, kao da se sprda, nasmiješena sa vremenom 4h10’06˝ te ukupnim 5 mjestom te 4 u skupini žene 35-50… I sad što reći… Dovoljno je da se pogleda moja slika ulaska u cilj i njena i sve je rečeno.
Da stavim sad na kraju sve na papir…
Od 10.03.2017 nalazio sam se u Bakuu. Trenirao 6 puta na tjedan, od toga 3 puta na tjedan trčanje i 3 puta na tjedan utezi (rad na masi). Od toga trčanje se svodi na 2 puta na tjedan traka i jednom tjedno dužina koju odrađujem po Bakuu gdje uzbrdice nema ni na kapaljku.
30.04.2017 otrčao sam polumaraton u Bakuu te tjedan iza odmah nastavio sa treningom na masi.
05.05.2017 imao let u 8 ujutro (ustajanje u 4 ujutro) iz Bakua preko Franfurta za Zagreb. Stigao doma isti dan oko 4 popodne te odmah drugi dan odradio Rijeka trail od 27km.
Netko će sad reći da to ne igra ulogu no razlika u vremenskoj zoni te klimi vas malo smuti te niste baš svoji (naravno, snickers tu ne pomaže).
Bilo kako bilo, trail sam odradio, preživio i ispričao ga u ovoj reportaži. Tko nije bio može mu biti žao jer je priroda predivna.
