U španjolskoj prijestolnici koja je većinu godine osunčana, 27. travnja ove godine održano je 42. izdanje Rock´n´Roll Madrid Marathona. Kao i svih prethodnih godina, događaj je i ove okupio više od 40.000 trkača iz cijeloga svijeta koji su trčali kroz centar grada, preko brojnih trgova i znamenitosti kao što su čuveni muzej Prado, palača Sibeles, Puerta de Alcala, stadion Real Madrida Santiago Bernabeu,… što pruža dobar uvid u autentični duh Madrida i način života stanovnika toga grada. Među njima su bila i članovi Torpedo Runersa Bojana Kukec, Damir Bukša i Tatjana Mrvoš koja je upravo tu trčala svoj prvi maraton. Tatjani je za ovaj pothvat trebalo 4 sata i 42 minute, a Bojani i Damiru 5 sati i 17 minuta.
Jedan od najlepših i najvećih trgova svakako je Pueta del Sol na kojemu se nalazi statua medvjeda i grma jagoda, što predstavlja simbol Madrida utkan u gradski grb, a tu je i nezaobilazni glavni gradski trg, Plaza Mayor. Za sve utrke cilj je bio u poznatom parku Retiro.
Svoje dojmove s ove utrke donosi Tatjana Mrvoš u svom osvrtu.
Tatjana Mrvoš: Madrid- moj prvi maraton
Eto ga! Svojoj zbirci medalja s utrka dodala sam jednu divnu, poveću, pozlaćenu- onu maratonsku, za 42 km. Dojmovi i emocije konačno su se slegle i posložile- istrčala sam svoj prvi maraton i to u Madridu!
Nakon par mjeseci priprema i treninga, s nestrpljenjem sam dočekala dan putovanja u Madrid i sve vezano za to- chek in karata, aerodrom, centar grada, pronalazak unaprijed rezerviranog smještaja i odlazak na EXPO u ogromnom zdanju madridskog velesajma. Tu smo se na velikom plakatu sa logom Rock’n’roll marathon bacili u potragu za svojim imenima Bojana, Damir i moja malenkost Tatjana. Kad sam ugledala svoje ime i prezime obuzeo me ponos, srce veliko k’o kuća i mnoštvo pozitivne energije što ću i ja, kao mali dio mozaika, sudjelovati u tako velikom sportskom događaju s više od 40.000 trkača iz cijeloga svijeta.
Rock’n’roll maraton ili, kako ga lokalci zovu Mapoma, startao je… približavamo se startnom luku, ekipa se zagrijava uz zvukove poznatih hitova, plesači na pozornicama… iznimno nabrijano okruženje i… 321, gun start… to je to! Trčimo prekrasnim gradom, prolazimo trgove, muzeje, stadion Real Madrida i publiku koja na ulicama navija ” animo, animo… vamos”, što u prijevodu znači „idemo, samo hrabro, idemo“. Publika odlična, kao i okrjepe na kojima ne manjka vode, izotonika, gelova, voća i nadasve vrijednih i nasmiješenih volontera koji za svakog nalaze riječi potpore.
Trčala sam, promatrala i uživala u svakom koraku i kilometru, sve do 26. km kada se pojavila prva kriza, zbog koje sam morala zastati i skupiti snagu za dalje. No, uz toliko pozitivne sportske vibre, live svirke rock’n’rolla i zvuke bubnjeva sa više od 20 pozornica, to uistinu nije bilo teško. Posložila sam misli, udahnula duboko, smirila se i lagano, onako kako mi je ugodno, krenula dalje. Svoje sam disanje i korake uskladila s ritmom grada, ostalih trkača i vjerne publike koja nas je pratila cijelom trasom. Toliko toga u glavi, toliko misli, toliko naboja oko mene i snage koja me nije napuštala. Svakim idućim kilometrom bila sam bliža onoj slici koju sam danima i mjesecima prije vizualizirala… medalji oko vrata… medalji za moj prvi maraton koji sam istrčala za 4 sata i 42 minute! Yeeee…
Ulazak u cilj u meni je izazvao lavinu ponosa i zadovoljstva kakvo se osjeća tek u rijetkim životnim trenucima, poput ovoga.
Da, teško je i naporno trenirati i pripremati se, ali vrijedi ovog osjećaja i to bih svakako preporučila svakom trkaču. Maraton je poseban doživljaj. Teško ga je opisati i svaki ga pojedinac doživljava na svoj, jedinstven način. Pregršt emocija obuzme cijelo tijelo. Imala sam osjećaj da više ne postoji ništa što ja ne mogu. No, to ipak svatko za sebe treba doživjeti.
Što reći na kraju, nego- prihvatite izazov u duhu jednog od slogana madridskog maratona “piensa con los pulmones corre con el corazon”, što u prijevodu znači „misli plućima, trči srcem!“ I krenite hrabro u ostvarenje svojih ciljeva…
Tatjana Mrvoš