Iako su se svi nadali, i bilo je to čak i rečeno u jednom trenutku, da će se dionica Zagrebačkog maratona promijeniti, to se ipak nije dogodilo. Razlog tome je što se ovaj put održavalo i Balkansko prvenstvo u maratonu pa je trasa maratona morala ostati ista.
Mnogi su priželjkivali promjenu jer je ovo stvarno ravna ravnisssima utrka koja je nepromijenjena već godinama. Polazi se s Trga bana Jelačića do Dubrave na istoku, zatim opet kroz Trg pa do Črnomerca na zapadu i natrag do Trga. Nezgodno, jer obično kad krenete s cilja mislite da ćete kad dođete do njega, tu i završiti. Međutim, ovdje to nije slučaj, prolazite ga, trčite još otprilike 3 kilometra i onda se vraćate na njega. To malo razbija koncentraciju pa je najbolje da se već prije utrke pomirite s tim. Maratonci trče tako dva kruga.
Vrijeme je bilo idealno, prohladno sa sunčanim razdobljima. U 10,00 sati krenule su sve utrke tj. Balkansko prvenstvo u maratonu, maratonci, polumaratonci i utrka građana od 5 kilometara. Start je proglasio gradonačelnik Zagreba Ivan Bandić. Utrka je bila odlično organizirana, okrijepne stanice su bile bogate ićem i pićem, a nije nedostajalo ni vatrenih navijača. Nisu još na nivou Ljubljane, ali kreću prema tome. Od svih zvukova koji su mi ostali u sjećanju nekako su mi bili najljepši zvukovi iz Zološkog vrta blizu kojeg smo trčali.
Na utrci je sudjelovalo puno Torpedo runnera od kojih su mnogi srušili svoje osobne rekorde, a najveći uspjeh ostvario je naš Damjan Dabović osvojivši 3. mjesto u svojoj kategoriji. Inače Damjan je bio 20. od ukupno svih muških natjecatelja polumaratona. Predivan uspjeh!
Treba još napomenuti da Torpedo runneri nisu samo strastveni trkači, već i odlični navijači, pravi drugari i sretna sam što sam jedna od njih!
Na cilju nas je čekala lijepo izrađena medalja i kasnije ukusna maneštra za okrijepu. Što još reći, jedan predivan dan proveden na preljepoj utrci s krasnim ljudima u belom Zagreb gradu.