Kategorije
Aktualno

Budimpešta, polumaraton 8.4.-10.4.2017.

Ideja se rodila na jednom od treninga, uz podršku/nagovor ”starijih” Torpedorsa, koji su lani iskusili čari trčanja Budimpeštom, i pala je odluka da idemo na proljetni polumaraton u Budimpeštu.

I tako, uz silne dogovore i pregovore, skupilo se 16 dobrovoljaca, od čega nas je 15 sudjelovalo na polumaratonu: Jelena Matić, Maneula Demark, Renata Ševedrija, Branka Malešević, Sanja Kauzlarić, Iva Buškulić, Sara Mazić, Ivan Ivekić, Ana Fak, Ivana Strazić Geljić, Ivana Kinkela, Simona Komen, Zrinka Novosel, Zrinka Rogulj i Barbara Franov, dok je Ivana Vlasić Ljubić (zbog ozljede koljena) išla kao psiho-fizička podrška svima nama. Da da, možete primijetiti da je Ivan Ivekić jedini dečko a sve ostale žene (15 komada).

Avantura je krenula u subotu 8.travnja 2017., automobilima krećemo prema Zagrebu, na željeznički kolodvor odakle idemo na vlak relacija Zagreb – Budimpešta. Vožnja vlakom je bila i više nego zanimljiva jer smo bili, iako rijetki, definitivno najglasniji putnici. Kolači i ine delicije (i malo rakijice;-)) su se dijelili na veliko a imali smo i presjedanje i vožnju autobusom jer se naravno jedan dio pruge rekonstruira.

Oko 16:30h (samo 6 i pol sati vožnje) stižemo u Budimpeštu, odlazimo do hostela Baroque gdje smo bili smješteni i odmah jurimo podignuti startne brojeve. Hostel Baroque je odmah pored šatora za podizanje brojeva i sutrašnjeg starta. Našem oduševljenju nema kraja, i definitivno hostel za preporuku. Uredno, povoljne cijene, odličan doručak, super lokacija i jako ljubazno osoblje.

Tu su večer neki šalabajzali po gradu, neki ranije išli u krevet, sve u svemu, na vrijeme, kako bi se ujutro probudili svježi i odmorni za utrku.

Nedjelja 9. travnja 2017. Rano buđenje, doručak, kava, psihičke pripreme, zajednički odlazak na start i zajedničko zagrijavanje. Dan je prekrasan, sunčan, jedino možda pretoplo, ali kako je tako je, start u 10:00h i krećemo, svatko svojim tempom i filmom u glavi. Krenuli smo iz Budima, preko mosta trčali do Pešte, pa natrag. Staza je ravna, nimalo teška, jako puno ljudi, okrepe svakih 3-4km, dosta navijača sa strane i na više lokacija muzika koja bodri trkače. Trasa kojom se trči je predivna, puna znamenitosti, kao da trčiš u muzeju pod vedrim nebom 🙂

Polumaraton smo svi istrčali, neki s lakoćom, neki s manjim poteškoćama (bilo je tu svega: bolova u koljenima, grčeva, povraćanja itd.)  ali najvažnije je da autobus nikog nije skupio. Tko ne zna, limit utrke je 2h i 30min i tko ne istrči u tom vremenu kupi ga autobus. Ponosni smo na cijelu grupu jer kako naša Iva kaže: ”Grupa je jaka koliko je jak njezin najsporiji član.” Najbrži je bio, a tko drugi nego, Ivan Ivekić s odličnim vremenom 1:42:32.  PB (osim Ivekićevog) nije bilo, ali smo svi sretni i zadovoljni.

Ponedjeljak 10. travnja 2017. Neki su jučer otišli kući zbog radnih obaveza, a većina nas (12) mogla si je priuštiti još jedan dan u Budimpešti. Ponedjeljak smo ostavili za razgledavanje grada i kušanje mađarskih delicija, kupnju suvenira i naslikavanje. Nakon đira po gradu, lagano pakiranje i polazak na vlak prema Zagrebu. U vlaku smo opet među glasnijim putnicima, uz prepričavanje dojmova s utrke i svih inih doživljaja vožnja prolazi brzo i sretno stižemo u Lijepu našu.

Bilo nam je divno, utrka je super, Budimpešta je predivan grad, bolje smo se upoznali, ne znam da li smo spomenuli da je ovo bio naš prvi zajednički višednevni odlazak na neku utrku u samostalnoj organizaciji i već su pali dogovori da idemo opet…negdje…zajedno. Toliko od nas, SP

Majice sponsored by Ivan Ivekić