Lijepi naš plavi „Homo si teć“. Kažem plavi jer se sve plavilo od Torpedo runnera na svim dužinama. Bilo nas je osamdesetak. Tu ubrajam i naše Torpedo runnere koji nisu trčali, već su držali najbolju okrijepu na tekmi, bili vješti foto-reporteri ili pak odlična biciklistička podrška trkačima.
Od kad je prošle godine „Homo si teć“ izmjenio svoju rutu tj. od kada je dodano trčanje kroz dva tunela prema Vežici i trčanje Molo longom, on nije samo najbrži polumaraton u Hrvatskoj nego i jedan od najtežih. Slobodno možemo reći i jedan od najtežih maratona.
Bez obzira na težinu, naši predstavnici su se opet penjali na pobjednička postolja. Naš Usain Bolt ups Damjan Dabović osvojio je 3. mjesto u kategoriji M 35 u polumaratonu, a naš dragi senior Josip Jahn također 3. mjesto u kategoriji M 65 ali u maratonu.
Imamo i dva nova maratonca Jadranku Dragičević i Josipa Dujmića.
Vrijeme nam je bilo naklonjeno. Sunčano i vjetrovito. Jedino da je bilo još malo oblačaka, bilo bi nam lakše.
Kad trčiš u svom gradu onda je atmosfera uvijek posebna. Puno je navijača koji te poznaju, a i svi smo se mi Torpedo runneri u tekmi podrili i navijali jedni za druge. Jednoga dana nestat će sve brojke naših PB-ova, a ostat će sjećanja na ta divna druženja, bodrenja i veselja od naših uspjeha.
Živjeli i uživali još dugo, dugo …
