Kategorije
Aktualno

Na tršćanskom polumaratonu Damjan Dabović ostvario novi osobni rekord

Unatoč  iznimno nepovoljnim vremenskim uvjetima, kiši, a potom i orkanskojoj buri, većina od 18 članova Torpedo Runnersa koji su 5. svibnja ove godine sudjelovali u 24. izdanju tršćanskog polumaratona, postigla je osobne rekorde. Najbolja među njima u ženskoj konkurenciji bila je Zorica Andrić koja je trasu od 21.097 km istrčala za 1:39:28, a u muškoj Damjan Dabović s vremenom 1:19:03. Osim što je ovim rezultatom postigao svoj novi osobni rekord, Dabović se u apsolutnom poretku pozicionirao na 20. mjesto.  

Ovogodišnje izdanje ove utrke na startnoj liniji okupilo je 1.827 trkača, među kojima predstavnike čak 46 zemalja koji su trčali obalnom cestom između Tršćanskog zaljeva i krške zaravni, od Aurisine do Piazze Unità d’Italia na rivi.

„S obzirom na uistinu loše vremenske uvjete, jako  sam zadovoljan ostvarenim rezultatom, tim više jer smo se od 15-og km svi borili s orkanskim naletima bure koja nam je neprestano puhala ravno u prsa. Da toga nije bilo i moj bi rezultat sigurno bio još bolji, kao i rezultati svih ostalih trkača“, kazao je najtrofejniji muški član Torpedo Runnersa Damjan Dabović koji je tijekom posljednjih pet godina, koliko se intenzivno bavi trčanjem, istrčao više od 20 polumaratona, a u zadnje tri godine pet maratona. Najbrži Torpedos maratonski PB ostvario je u Ljubljani, gdje je 2017. stazu dugu 42 km istrčao za 2 sata i 57 minuta, dok je u travnju ove godine riječki polumaraton završio za 2 sata i 59 minuta, unatoč iznimno zahtjevnoj trasi. Od malih nogu pa sve do 25. godine Dabović je aktivno igrao nogomet, a potom je za loptom trčao tek rekreativno, dva puta tjedno. Kaže kako je od toga odustao jer je, zbog poslovnih obveza, teško okupiti ekipu te da se za trčanje odlučio još 2014. godine, upravo stoga što to može činiti u svako vrijeme i neovisno o drugima. Iako njegove brze i lake noge u Torpedo Runnersima nemaju mušku konkurenciju, Damjan redovito dolazi na treninge, kako bi bio motivator i podrška svima kojima je to potrebno.

Premda se navodi kako se tršćanska utrka može svrstati među najživopisnije polumartonske staze u svijetu, trkačima nije ostala u lijepom sjećanju, posebice zbog prilično loše organizacije. O tome svjedoči višednevna prepiska s organizatorom oko Runcard-u i zdravstvenih potvrda, plaćanju osiguranja i mnogim drugim detaljima kakvima druge utrke ni u Hrvatskoj, ni u inozemstvu, nisu opterećene.  

Osim toga, posljednji natjecatelji iz Trsta su do startne linije autobusima s trga Libertà prevezeni čak dva sata prije početka utrke. To sigurno ne bi bilo tako strašno da nije padala kiša, dok je osjet hladnoće dodatno povećavao vjetar. Organizatora to očito nije pretjerano zabrinjavalo, jer je trkačima osigurao tridesetak četvornih metara zatvorenog prostora . Tako je tek mali dio sudionika imao zaklon u minijaturnom objektu, sa samo dva sanitarna čvora, dok su se ostali naguravali po okolnim kafićima.

Većim djelom staza se spuštala, što je trkačima pogodovalo, sve do 15-og km, kada je uslijedila borba s olujnim vjetrom, pa im je i ravni dio predstavljao pravi izazov. Neki su usporili, drugi hodali, a oni najustrajniji u trku su stigli do cilja. Atmosfera je cijelom trasom bila prilično komorna, bez navijača i glazbe, tako da se svatko očito bavio samo svojim mislima. Živo je bilo samo stotinjak metara prije cilja i na samom trgu Unità d’Italia, gdje je uslijedilo novo razočarenje, a to je da za trkače nema ručka; nema ni pašte i to baš u zemlji koja je po tome najpoznatija. Voda, limun, naranča i nešto Petit Beurre keksića sve je što se moglo dobiti na završetku ove utrke.

Između ostalog, ove će godine tršćanski polumaraton biti zapamćen po odluci organizatora, direktora tvrtke Apd Miramar Fabia Carinija, da se afričkim sportašima zabrani sudjelovanje u utrci. No, nakon burnih prosvjeda diljem Italije, koji su rezultirali i pokretanjem službene istrage, ta je odluka ipak povučena. Carini je, naime, takvu odluku pravdao time što “trkači iz Afrike nisu plaćeni od strane svojih agenata pa se zato ne mogu ni natjecati”, ali su njegove riječi mnogi protumačili kao rasizam.

Podsjetimo i kako je pobjednik u muškoj konkurenciji Noel Hitimana iz Ruande s vremenom 1:03:28, a u ženskoj Volha Mazuronak iz Bjelorusije, čije je vrijeme 1:13:56.

Kao i sve ostale, tako je i ova utrka prošla, a za dobro ozračje pobrinuli su se sami Torpedo Runnersi kojima pozitivne atmosfere ni u jednom trenutku nije ponestalo, posebice zbog izvrsnih rezultata.