U Veroni, gradu Romeo i Julije, Torpedo Runnersi na maratonskoj i polumaratonskoj utrci postigli su sjajne rezultate i oborili svoje osobne rekorde; neki čak i za 33 minute. Na startu, trgu Piazza Bra, neposredno uz rimski amfiteatar Arena di Verona, 20. studenoga ove godine bilo je ukupno 7.000 trkača od kojih 1.000 stranih iz 75 zemalja. U maratonskoj utrci ovogodišnjeg, 21. izdanja ovog sportskog događaja sudjelovalo je 1.500 natjecatelja, u polumaratonskoj Zero Wind Cangrande 3.000 te 2.500 u onoj na 10 km. Organizatori Hoka Verona Maratona 2022. godine posebno su naglasili da je broj žena natjecateljica ove godine iznimno visok te da je dosegao 47% ukupnog broja sudionika. Brojke su neumoljive, a upravo su one pokazatelj uspješnosti dvanaest Torpedosa i njihovog trenera Pavla Kruljca kao 13-og, ujedno ključnog člana ovog pohoda (svaka sličnost sa brojnošću likova najpoznatije slike na svijetu, one da Vincijeve, sasvim je slučajna).
Iako bi u svakom drugom slučaju rezultate naših članova stavili u prvi plan, oni su jednoglasno inzistirali da ovaj put priču malo drugačije okrenemo i prvi dio teksta posvetimo našoj alfi i omegi… Premda je u više navrata naglasio kako „ne želi čuti ni jedno „hvala Pavle“, ističući da su potencijali u svakom ponaosob te da ih je samo trebalo pustiti van“, činjenica je da je upravo on pronašao način kako to učiniti i da bez njegove potpore; od priprema do završetka utrke, rezultati sigurno ne bi bili ovako uspješni. Ono što svakako moramo naglasiti je činjenica da je Pavle u svoje trkače vjerovao puno više nego su oni sami u sebe, što govori o tomu koliko ih je poznavao i u kojoj se mjeri posvetio analizama treninga i pripremi plana za utrku. Prije same utrke prošao je cijelu stazu, opisao svaki detalj vrijedan pažnje, a tijekom priprema učestalo dijelio savjete vezane za hidrataciju i sve ono ključno za dobar rezultat. No, ni tu nije kraj, jer je startao zajedno s Torpedosima i bio pacer, a do svakog došao baš u pravom trenutku kada je leđima trebalo dati malo više vjetra. Zbog svega toga zaslužuje najveće „hvala“ i ispriku zbog skepticizma među onima kojima su njegova predviđanja zvučala nerealno i nedostižno. A koliko je velik, ne samo kao trener, već prvenstveno kao čovjek, govore rezultati postignuti u Veroni.
Maratonsku rutu od 42,2 km u Veroni, odnosno dva jednaka kruga koja su počela i završila na Piazzi Bra, trčali su Gordan Deluka, Sanja Kauzlarić, Ljiljana Mamić, Ivana Morić i Veronika Brčić, a polumaratonsku Toni Stipetić, Emanuel Ivković, Nina Tišlerić, Miro Božić, Sanja Bakula, Tamara Despotović i Iva Nimac. Najbolji rezultat ostvario je Gordan Deluka koji je svoj osmi po redu maraton istrčao za 3:32:48, što je ujedno i njegov osobni rekord, čime je zauzeo ukupno 389. mjesto, 365. među muškarcima, a 69, u kategoriji M50. Na svom drugom maratonu briljirala je Sanja Kauzlarić rezultatom 4:01:18, zauzevši ukupno 798. mjesto, 85. među ženama, a u kategoriji W40 16. U odnosu na posljednji, ljubljanski, Sanja je ovaj istrčala čak 33 minute brže, što je uistinu hvalevrijedan rezultat. Svoj četvrti maraton Ljiljana Mamić istrčala je za 4:03:22, zauzevši ukupno 89. mjesto među ženama, 15. u kategoriji W50, a ukupno 817. mjesto, također uz osobni rekord i 17 minuta bolje vrijeme od posljednjeg maratona u Valenciji 2019. Svoj najbolji maratonski rezultat u Veroni je ostvarila i Ivana Morić, koja je svoj četvrti maraton poboljšala za 21 minutu, pa je spomenuta dva kruga prošla za 4:06:23, kao 93. žena, 21. u kategoriji W45, a ukupno 837. Veroniki Brčić ovo je također bio četvrti maraton, a završila ga je kao 26. žena u kategoriji W50, na 127. mjestu među ženama, a ukupno 960-ta, rezultatom 4:19:05.
Naš Toni Stipetić polumaraton je istrčao za 1:39:17, čime se pozicionirao na ukupno 673. mjesto, 603. među muškarcima i 102 u kategoriji M40. Svoj najbolji rezultat u Veroni ostvario je i Emanuel Ivković koji je stazu dugu 21.095 km istrčao za 1:40:57, što je za više od tri minute brže od prethodnog, čime se pozicionirao na 95. mjesto u kategoriji M45, ukupno 708. mjesto, a 635. među muškarcima. Nina Tišlerić polumaratonsku utrku završila je za 1:52:20, što je ukupno 1329 mjesto, 223. među ženama i 45. u kategoriji W40. Osobni rekord ostvario je i Miro Božić trčeći tri minute brže te je postigao rezultat od 1:53:54, što je 1.401 mjesto, među muškarcima 1.153, a u kategoriji M50 199. Svoj dosadašnji polumaratonski rezultat za šest minuta popravila je i Sanja Bakula, završivši ga za 1:59:08, kao 46. u kategoriji W35, 301. žena, a 1.612 ukupno. Tamara Despotović trčala je 2:00:51, čime je zauzela 67. mjesto u kategoriji W45 i kao 362. žena, a 1756 ukupno. Najspektakularniji ulazak u cilj, o čemu svjedoči i video objavljen na svim društvenim mrežama, imala je naša Iva Nimac rezultatom od 2:15:08, što je četiri minute brže od prethodnog polumaratona, čime se pozicionirala na 64. mjesto u kategoriji W35, 495. među ženama i 2.080 ukupno. No, Iva je imala sreću u cilj ući zajedno s pobjednikom maratona, a to je Kenijac Simon Kamau Njeri, zbog čijeg je rezultata, kako kaže, njoj uskraćena zaslužena pažnja publike.
Za istaknuti je kako je Verona Maraton prva zajednička inozemna utrka Torpedosa nakon 2019. godine, s obzirom da su odmah potom, zbog korona virusa, uslijedile epidemiološke mjere radi kojih su otkazane utrke, odnosno onemogućena putovanja.
Atmosferu je teško opisati, ali uvjereni smo da u ovom slučaju uistinu vrijedi ona izreka da „fotografija govori tisuću riječi“… pa druge nećemo ni tražiti… osim za logistiku koja je uistinu bila zlata vrijedna, a činili su je Davorka Peran, Dražen Kamber, Sanja Kezele Kruljac i kći Amelie, Ivana Zuklić te Iva Čulina Ivković. Kako reče Veronika, „Verona je uistinu prekrasna, vrijedi do nje potegnuti; na ovu ili na utrku u veljači“. Jer, nisu samo trčali- Torpedosi su obišli Castelvecchio, Arenu, Julijinu kuću, Baziliku San Zeno Maggiore, katedralu Duomo di Santa Maria Matricolare, najstariji most Ponte Pietra i niz drugih povijesnih znamenitosti.
Kao šećer na kraju spomenut ćemo da su dan ranije, 19. studenoga, maraton na Grobniku istrčali Marino Franušić i Katja Rajačić koji su, nažalost, poslovnim obvezama bili spriječeni pridružiti se ekipi u Veroni. Marino je po Dražicama i okolici 42,2 km trčao 4:04:56 te osobni rekord skinuo za sedam minuta, a Katja 3:53:46. To je bila njihova podrška maratoncima s kojima su trenirali i kojima su prije utrke poručili: „Ako smo mi mogli na Grobniku, možete i Vi rasturiti u Veroni!“ Kako su oboje “teški” na fotkanju, jedino što imamo je njihova zajednička fotografija s fešte, na kojoj su poželjeli uspjeh svojim kolegama, a nazdravili i svom.
Čestitke svima!